Predsjednik rapske podružnice HSP-dr. Ante Starčević Miljenko Matijević i tajnik Marko Sandalić posebno su istaknuli kako je iznimno važno poduzeti sve potrebito kako bi se 2010. godina, inače 450. godina rođenja svjetski znamenitog Hrvata, rapskog sina, obilježila dostojno značenju osobnosti i djelu velikog filozofa, teologa, matematičara, fizičara, pravnika, državnika / diplomata i crkvenog velikodostojanstvenika. Matijević je napomenuo kako je upoznat s nekim detaljima oko organizacije obilježavanja koju hvalevrijedno provodi umirovljeni profesor Splitske univerze, dr. Ante Maletić sa svojom izdavačkom kućom Lamaro d.o.o., koja samo objavljuje Dominisova dijela te činjenicom da Hrvatski sabor svakoga dana treba proglasiti Dominisovu godinu na razini Republike Hrvatske, kako bi i samo preuzelo pokroviteljstvo nad istim, zajedno sa gradovima Splitom i Rabom te Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti.

Gradonačelnik Antšić taksativno je obrazlagao koje će se sve aktivnosti zbiti glede Dominisove 2010.godine: objavljivanje cjelokupnog Dominisovog književnog opusa; izdavanje prigodne marke s Dominisovim likom; otkrivanje nadbiskupova spomenika u Splitu; opremanje memorijalnog centra M. A. de D. u Rabu; organiziranje međunarodnog znanstvenog skupa na Rabu posvećenog velikom Hrvatu; organiziranje raznih javnih predavanja i znanstvenih susreta diljem Hrvatske po srednjim školama i fakultetima; u suradnji s Hrvatskom biskupskom konferencijom osigurati da se na svim važnim skupovima s temom mira, ekumenizma ili jedinstva Kršćanske crkve pojavi barem jedan rad velikog mirotvorca i ekumeniste M. A. de Dominisa; snimanje dokumentarnog filma posvećenog rapskom velikanu; prijevod prve četiri knjige Dominisova djela ''O crkvenoj republici'' na engleski jezik; izrada grafičke mape M.A.de Dominis (Matko Trebotić) itd.

NAPOMENA
Kako se ime velikog rapskog sina, jednog od najznačajnijih ličnosti u sveukupnoj Hrvatskoj povijesti, tijekom stoljeća glede raznoraznih sitnopolitikanskih i inih razloga sustavno prešućivalo, dozvolite da ukratko, poglavito mlađim generacijama, napomenemo slijedeće:
Marko Antun de Dominis rođen je na Rabu, u Palači Dominis (zgrada Općinskog suda) 1560. godine. Poticao je iz slavnog rapskog patricijskog roda Dominisa čiji su preci od 12. stoljeća bili svi odreda značajne ličnosti ondašnjih država / Venecije, Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, Svetog njemačkog carstva/ kao javni djelatnici, suci i pravnici, crkveni velikodostojanstvenici, vojskovođe. Stric Ivan mu je 1596., kao Senjski biskup, predvodeći Senjske uskoke, poginuo u bitci za Klis protiv Turaka. Na biskupskoj stolici ga je zamijenio nećak isusovac doktor teologije Marko Antun, koji je do tada na raznim sveučilištima Italije bio profesor filozofije, teologije, matematike, logike i retorike. 1602 godine biva imenovan Splitskim nadbiskupom kao ''primas Dalmatie et Croatie'' na kojoj dužnosti ostaje do 1616. godine kada i nastaje njegovo briljantno filozofsko-teološko djelo ''O crkvenoj republici u deset knjiga (tomova)'' (De republica ecclesiastica libri X). Kao pravni i teološki savjetnik Republike Venecije i diplomat Njemačkih careva i Hrvatsko-ugarskog kralja obavlja razne poslove za iste ali i navlači na sebe osudu Rima / Vatikana u nemirnim vremenima, vjerskih i inih sukoba i ratova. Na poziv Engleskog kralja Jakova I odlazi 1617. u Englesku, gdje postaje jedan od najznamenitijih ljudi u političkom, vjersko-teološkom i znanstvenom životu s titulom milorda i Vindzorskog dekana. Iako u stalnom sukobu sa Rimskom kurijom, koja ga je već odavno proglasila heretikom, na poziv svoga učitelja i prijatelja Pape Grgura XV, odlazi / vraća se u Rim, kao uvjereni katolik, što je neosporno i bio čitava života. No Grgur XV ubrzo umire a novi ga Papa Urban VIII optužuje za herezu, i predaje ga inkviziciji koja ga utamničuje u Anđeoskoj tvrđavi gdje ubrzo i umire 8. rujna 1624.g. Inkvizicijski postupak time ne završava, već nad mrtvim se tijelom nastavlja do osude spaljivanja mrtvih ostataka i knjižne ostavštine sakupljene u povećoj vreći. Posljednji se ostaci velikog mirotvorca, ekumeniste, filozofa i teologa te znanstvenika – koji je za ''razbibrigu'' npr. prvi objasnio spektar leće te plimu i oseku, kako je sam navodio, što dokazuje svekoliku genijalnost – spaljuju na Cvjetnom trgu u Rimu a pepeo baca u Tiber, na prvi dan zime 21. prosinca iste godine. Tristo i pedesetak godina poslije, Drugi vatikanski koncil za Ivana XXIII i Pavla VI, vrhovno tijelo Katoličke crkve prihvaća temeljne teološke odredbe koje je promicao Dominis a da još niti danas nije javno rehabilitiran od svoje crkve koja ga je rodila, školovala i kojoj se, nije vratio kako su mnogi govorili već kojoj je istinski pripadao, nažalost neshvaćen u svoje doba ali i do današnjih dana od mnogih moćnih i nepametnih.
Članak 1. Statuta UNESCO-a (Organ Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu – Pariz), navodi da je glavni cilj te svjetske organizacije mir i sigurnost u svijetu koji se treba postići pomoću promicanja suradnje među narodima na područjima obrazovanja, znanosti i kulture a u cilju unapređenja općeg poštovanja pravde, vladavine zakona i ljudskih prava i sloboda. Čelnici te svjetske udruge pod UN dobro su znali zašto 2010. godinu obilježavaju imenom znamenitog Rabljanina i Hrvata Marka Antuna de Dominisa.

PRINT     |      POŠALJI LINK     |      KOMENTAR