Hrvatsko-ugarski kraljevi

Hrvatska je dinastija izumrla i hrvatskim su zemljama zavladali najprije kraljevi Arpadovci, a kasnije Anžuvinci. Prvi Arpadovac bio je kralj Koloman, koji je dalmatinskim gradovima potvrdio neke povlastice što su ih ranije uživali. Rapskoj crkvi je poveljom iz godine 1111. potvrdio povlastice Petra Krešimira IV. i poklonio joj skupocjeni križ.

Ugarsko-hrvatski kralj Bela IV., iz iste dinastije, sklonio se 1241. na Rabu bježeći pred Mongolima.

Ostali Arpadovci nisu mnogo marili za Dalmaciju i otoke, a time se vješto koristila Venecija i širila svoj utjecaj u ovim krajevima.

Tek godine 1358. dalmatinske je gradove oslobodio mletačke vlasti kralj Ljudevit Veliki iz dinastije Anžuvinaca. I on je 1367. posebnom poveljom potvrdio rapskoj crkvi povlastice Krešimira i Kolomana.

Nakon smrti Ljudevita Velikog Venecija je, iskoristivši unutarnje trvenje za nasljedstvo, početkom 15. st. zaposjela dalmatinske gradove i otoke te ostala njihov gospodar sve do svoje propasti godine 1797.