Rab između dva Svjetska rata

Između dva rata na otoku Rabu industrije nije bilo, turizam se razvijao, ali je još uvijek zapošljavao relativno mali broj radnika. Neznatan broj radnika bio je u trgovini i zanatstvu. Ostalo su bili u manjem broju seljaci, a većina ratari, ribari i stočari. Veliki broj mladih ljudi odlazi u potrazi za zaposlenjem a jedan broj se školuje u centrima izvan Raba.

Rabljani su najvećim dijelom antifašistički raspoložen osim neznatnog broja pojedinaca. Nakon napada Njemačke na Čehoslovačku, bilo je dobrovoljaca za borbu na strani češkog naroda, a antifašističko raspoloženje iz dana u dan raste. Došli su i crni dani kapitulacije, a Rab okupiraju Talijani.

Ljeti 1942. osnovali su zloglasni koncentracijski logor u Kamporu, gdje interniraju Gorane, Slovence i Židove. Nakon kapitulacije Italije zajedničkim akcijama logoraša u logoru i rabljana oslobođeni su internirci. Istovremeno je od dojučerašnjih logoraša formirana brigada koja opremljena i naoružana odlazi u borbu na kopno.

Od kapitulacije Italije do 19. ožujka. 1944. godine, Rab je slobodan. U tom razdoblju formirao se Kotarski narodnooslobodilački odbor. 19. ožujka. 1944. godine Otok zauzimaju Nijemci i Ustaše. Okupator je držao punu kontrolu Otoka i mora pješadijom, brodovima i avijacijom. Rabljani su dali svoj doprinos konačnoj pobjedi i slobodi, uvjereni da su ispunili svoju antifašističku i patriotsku dužnost.

Odmah poslije rata rabljani su osposobili prijeratne turističke kapacitete, no tih je godina turistički promet bio neznatan, jer je i cijela Evropa bila porušena i teško se oporavljala od strašnih posljedica. Stanovništvo je životarilo uglavnom obrađujući plodnu zemlju, baveći se ribarenjem, stočarstvom, gradeći najviše na dobrovoljnoj osnovi ceste, škole i druge vitalne objekte za brzi razvitak. Mnogi su otišli s Raba tražeći posao u drugim većim središtima, ali je veliki broj onih koji su se i vratili.