Naime, prije 80 godina, na dan 11. rujna 1943. oslobođen je i prestao postojati Koncentracijski logor Kampor, jedan od najzloglasnijih talijanskih fašističkih logora u Drugom svjetskom ratu.
Logor je osnovan 2. srpnja 1942. godine i kroz njega je u četrnaest i pol mjeseci prošlo oko 15.000 Hrvata, Slovenaca i Židova među kojima i oko 1.200 maloljetne djece. Za to vrijeme, po statističkim procjenama, od izgladnjivanja i nehumanih uvjeta smještaja u logoru je umrlo oko 4.500 ljudi, od kojih je do sada identificirano samo 1.490 jer su veći dio logorskih knjiga i drugih materijalnih dokaza o stradavanju interniraca fašisti uništili.
ODLUČNOST U GRADNJI MOSTOVA PRIJATELJSTVA MEĐU LJUDIMA I NARODIMA
Tijekom svečanosti koju su zajednički pripremili Grad Rab i Savez boraca NOB Slovenije, odvijao se dubokim emocijama prožet program u kojem su nastupili Orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske, Garda Hrvatske vojske i zastavnici saveza ZZB Slovenije, mlada rapska sopranistica Dajana Lupić, braća Karlo i Matija Jemc, stihove Karla Destovnika Kajuha i Erne Muser recitirala je Mojca Poredoš, a kroz priču o traumatičnim zbivanjima od prije 80 i više godina vodili su nas, izmjenjujući se na hrvatskom i slovenskom jeziku, voditelji Irena Ivić i Urban Pipan. Sve to odvijalo se pred, prema slobodnoj procjeni, više od 1.000 hodočasnika, od kojih je najveći dio pristigao iz Slovenije.
Moje riječi su nedovoljne i slabe da vam kao domaćin ove komemoracije predočim koliko je veliko zlo koje se ovdje dogodilo, ali isto tako kakav je osjećaj generacijama nakon tog počinjenog zla. (Nikola Grgurić)
Nakon što je dvadesetak delegacija položilo vijence kod središnjeg obeliska Spomen-groblja Kampor, gradonačelnik Grada Raba Nikola Grgurić prvi se, nakon minute šutnje i izvođenja himni, u ime domaćina, obratio skupu:
– „Moje riječi su nedovoljne i slabe da vam kao domaćin ove komemoracije predočim koliko je veliko zlo koje se ovdje dogodilo, ali isto tako kakav je osjećaj generacijama nakon tog počinjenog zla.
Ovdje su stradali nedužni ljudi! Ovo mjesto u Kamporu i dan danas je sinonim za patnju i stradanje zbog pripadnosti drugoj vjeri, naciji ili drugačijem uvjerenju! Mi Rabljani na žalost svjedoci smo i drugim golgotama nedužnih ljudi u našem dvorištu, a također totalitarnog režima. To su zloglasni Goli otok i otok Sveti Grgur.
Stoga u svoje ime i u ime predsjednika Gradskog vijeća Grada, te svih Rabljanki i Rabljana najodlučnije odbacujem i osuđujem sve oblike totalitarnih i autoritarnih režima temeljenih na nacionalnoj i vjerskoj netrpeljivosti, ali i na radikalizmu i ekstremizmu bez obzira s čije strane dolazili.“
Uslijedilo je kratko obraćanje zamjenika Župana PGŽ-a Petra Mamule, a nakon 80 godina na ovom su se mjestu patnje i boli, u miru i prema načelima europskog prijateljstva među narodima, konačno u zajedništvu našli te prisutnima obratili predsjednici triju partizanskih boračkih (veteranskih) organizacija iz Slovenije, Hrvatske i Italije; Marijan Križman, predsjednik Saveza udruga boraca za vrijednosti NOB-a Slovenije (ZZB za vrednote NOB Slovenije), Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) i Gianfranco Pagliarulo, predsjednik Nacionalnog saveza partizana Italije (ANPI). Svi troje u svojim su govorima apelirali da se i najviši predstavnici talijanske vlasti odlučnije suoče s mračnom stranom fašističke prošlosti i da smognu snage pokloniti se žrtvama tog režima i ovdje na otoku Rabu. Nakon njih svoj je govor, vidno dirnut brojnošću prisutnih na Spomen-groblju, održao i predsjednik logorskog odbora Rab-Gonars, Herman Janež mlađi.
Ovaj događaj koji se tu zbio, tih strašnih godinu dana koji su završili kapitulacijom Italije i 15.000 ljudi koji su ovuda prošli, podsjetnik su na sve ono na što je spremna banalnost stalno prisutnog, rezidentnog i rezidualnog ljudskog zla. (Zoran Milanović)
Zoran Milanović se u svojem obraćanju upitao o čemu su razmišljali oficiri talijanske fašističke vojske, školovani dučeovi vojnici Kraljevine Italije, što se to događalo u njihovim glavama i srcima, kako je njihov super ego funkcionirao kada su pred sobom gledali kako im pred očima ljudi umiru iz dana u dan, kakve su to štabske vježbe, simulacije, pripreme kao vojnici prošli da tako nešto gledaju i da na takvo nešto ostanu nijemi.
“Slaveni su tu tretirani kao stvari, i to samo zato što su, među ostalim, svoje ljudsko ostvarenje tražili kroz pripadnost nekakvoj naciji, slovenskoj ili hrvatskoj. Ovaj događaj koji se tu zbio, tih strašnih godinu dana koji su završili kapitulacijom Italije i 15.000 ljudi koji su ovuda prošli, podsjetnik su na sve ono na što je spremna banalnost stalno prisutnog, rezidentnog i rezidualnog ljudskog zla”, kazao je Milanović.
Istaknuvši kako ju veseli da je Slovenija skupa s Hrvatskom pristupila obnovi Spomen-parka i groblja Kampor, slovenska predsjednica Nataša Pirc Musar je kazala kako su obje zemlje time dokazale da su svjesne koliko su ti događaji bili bolni i štetni u našoj zajedničkoj povijesti.
Vrijeme nikako ne smije izbrisati potresne ispovijesti preživjelih o poniženju, nevinim žrtvama u masovnim grobnicama i bezumlju okrutnog ponašanja osvajača koji nisu štedjeli ni najslabije, pa tako ni djecu i novorođenčad. (dr. Nataša Pirc Musar)
„Za našu budućnost jako je važno da ne zaboravimo patnje naših predaka, prije svega povijesne činjenice i svjedočanstva o prošlim događajima kao i okrutna djela fašizma i nacizma. Sa svojom poviješću, slavnom ili neslavnom, moramo se suočiti svi, jer promijeniti ju ne možemo.
Vrijeme nikako ne smije izbrisati potresne ispovijesti preživjelih o poniženju, nevinim žrtvama u masovnim grobnicama i bezumlju okrutnog ponašanja osvajača koji nisu štedjeli ni najslabije, pa tako ni djecu i novorođenčad. Sjećanjem i njegovanjem uspomena na sve koji su gradili ljepši svijet postići ćemo da se okrutnosti kojima smo svjedočili u Drugom svjetskom ratu nikada više ne ponove”, zaključila je predsjednica Pirc Musar.
SJEĆANJE SE MORA PRENOSITI NA MLAĐE GENERACIJE
Tijekom proteklih osam desetljeća preživjeli su se uglavnom opraštali jedan za drugim. Ostala ih je tek šačica. Ipak, oni i njihove životne priče, zahvaljujući i ovakvim skupovima, ostat će živjeti u našem kolektivnom sjećanju.
Unatoč ratovima koji još uvijek bjesne diljem svijeta, a nažalost i u Europi, univerzalne ljudske vrline obogaćivale su ljudske živote kroz povijest, a tako mora biti i u budućnosti. U posljednje tri godine suočili smo se s pandemijom, potresom, požarima i vremenskim neprilikama izazvanim klimatskim promjenama. U takvim trenucima posebno je važno da jedni drugima pružimo prijateljsku pomoć, ruku koja će nas podići iz prašine. Moramo međusobno biti ljudi i graditi čvrste mostove među nama, poruka je ovoga skupa u Kamporu na otoku Rabu.
Pored predsjednice Republike Slovenije dr. Nataše Pirc Musar sa suprugom dr. Alešom Musarom, te predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića sa suprugom Sanjom Musić Milanović, organizatori su na Rabu ugostili i delegacije antifašističkih udruga iz Slovenije, Hrvatske, Italije te Bosne i Hercegovine, potpredsjednicu Vlade i ministricu vanjskih i europskih poslova Republike Slovenije gđu. Tanju Fajon, veleposlanika Republike Slovenije u Republici Hrvatskoj nj. e. Gašpera Dovžana, ravnateljicu Uprave za zatočene i nestale Ivonu Paltrinieri, izaslanicu potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, zamjenika Župana PGŽ-a Petra Mamulu s delegacijom, preživjele logoraše i članove obitelji logoraša fašističkog logora Kampor te delegacije nazočnih gradova i općina.
Autor/foto: Hrvoje Hodak